{"id":15892,"date":"2021-04-28T09:00:42","date_gmt":"2021-04-28T07:00:42","guid":{"rendered":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/?post_type=stsp_text&p=15892"},"modified":"2022-01-13T13:28:27","modified_gmt":"2022-01-13T12:28:27","slug":"sampas","status":"publish","type":"stsp_text","link":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/text\/sampas\/","title":{"rendered":"Sampas"},"content":{"rendered":"

poema puta<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Tamo, gdje vazduh mijenja boju stvari<\/em><\/p>\n

\u2014 Huan Rulfo, Pedro P<\/em>\u00e1ramo<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Ada Bojana je veliki pijesak uz veliku vodu i kad zami\u0161ljam nju ne vidim nju, vidim vla\u017ean, mo\u010dvarni vazduh koji mo\u017ee biti bilo gdje, zbog toga je Ada voda i njeni su komarci moji i njeni i sva\u010diji, idemo rastinjem privu\u010deni ljuljanjem reggaea, poku\u0161a\u0107emo se upla\u017eiti u ono \u0161to se roji nad pijeskom, rastafarijanci, rejveri i ostali, ajte, ajte, ne ozuvajte se<\/em>, jedan od rastafarijanaca pru\u017ea nam pivo, ne pijemo pivo, pijemo rum, ima li rum<\/em>, ruma nema, nije va\u017eno, s pivom u ruci idemo dalje, trijezni i nepovjerljivi, spremni da pijeskom zama\u017eemo noseve i povjerujemo, gazimo mirno kroz rastinje nepoznatih, pred nama hoda mu\u0161ko tijelo i vodi nas do drugog tijela koje izgleda kao predsjedavaju\u0107i \u0161anka, rukovodilac alkohola, prvo tijelo ka\u017ee tu vas predajem, to je Pisko<\/em>, pitam Pi\u0161ko<\/em>, tijelo iza \u0161anka ka\u017ee Pisko, sa c<\/em>, pitam Pisko kao Pisco Sour<\/em>, ka\u017ee tako je<\/em> i iz fioke \u0161anka izvla\u010di na dva dijela rastavljenu srebrnu granatu \u0161ejkera, u podno\u017eju jezika podi\u017ee se neslana voda, oko nas so i mlaka hladno\u0107a, Pisco Sour za dvoje<\/em>, prelazim pogledom preko elemenata koji \u0107e se uskoro sjediniti u unutra\u0161njosti kapsule, Pisko je izgledao pouzdano, ali niko nije dovoljno pouzdan dok ne napuni cijev i opali, zbog toga sam pogled skrenuo ka rulji koja je zaklonjena trskom igrala po reggeaeu, rejveri su \u010dekali svoj red, nisam \u017eelio da Pisko osje\u0107a pritisak, ipak pse\u0107i, njuhom i sluhom i dalje sam bio okrenut njemu, nju\u0161io sam limetu kako se cijedi, kristal \u0161e\u0107era puca pod tu\u010dkom, pisko je izgmizao iz fla\u0161e, jaje se slomilo, led je obasjao no\u0107 i napunio \u010dauru, Pisko je repetirao, iz slabo sklopljene granate geler alkohola pogodio me je u vrat, Pisko je pri\u010dvrstio spoj, repetirao jo\u0161 jednom i prona\u0161ao ritam, Pisko-samba, uhvatio sam je za ruku i zatvorio o\u010di, u miru sam \u010dekao Pisco Sour<\/em>, samba se zaustavila, Pisko je sipao, a onda Pisko Umrije Gabo, Gabo muere<\/em>, ponovio sam Gabo umrije, umrije Gabo<\/em>, Pisko ostatak no\u0107i nije pisnuo, niko osim nas nije naru\u010divao njegova pi\u0107a, napravio je jo\u0161 nekoliko koktela bez ljubavi i povukao se u tr\u0161\u010danu postelju, mi smo ostali za \u0161ankom, gledali smo reggae kako se gega i pravili pi\u0107a, Sazerac<\/em>, Gringo<\/em>, El<\/em> Camino<\/em>, Daiquiri<\/em>, bjelanci su to\u010dili sa ivica \u0161anka dok se nismo rasto\u010dili zajedno s njima i umrli do jutra, ujutru su rojevi glavobolja zujali vazduhom, bili smo upleteni rukama i nogama, ko\u017eom, najvi\u0161e mirisima, navukli smo minimum odje\u0107e i iza\u0161li u ostatke fronta, napolju, na pijesku, u rastinju le\u017eali su budu\u0107i le\u0161evi rejvera, neki su bili goli, preko nekih je bila preba\u010dena plahta, da smo imali vremena preko svih bismo zasuli kamenje i vla\u017ean pijesak, lijek protiv zvijeri i komaraca, ali vremena nismo imali, u\u0161li smo u kola i krenuli, duga, suva pravina ve\u0107 puna u\u017earenih automobila sjekla je polje pred nama, utjeha Ulcinja bila je dvanaest kilometara daleko, znali smo da se nemamo \u010demu radovati, ali \u0161to ve\u0107a udaljenost od Ade bila je ve\u0107 dovoljno dobra, vozili smo ka terasi hotela, pokvarenom ozvu\u010denju iz kojeg kapaju otpaci zvukova, horizont sje\u010de ograda sa plavim staklom, kao da mora svuda okolo nije ve\u0107 previ\u0161e, mora dovoljno plava, soda sa limuna stru\u017ee premaze pesticida i to je prvo zadovoljstvo dana, njemu se radujemo, tanki hlad \u010dempresa, smrad sumpora, miris starih, golih \u017eena umo\u010denih u ljekovitu vodu miluje nas kroz otvorene prozore, jo\u0161 jedna krivina i parkira\u0107emo se u hladu terase, pokloniti se procvalom triju agava, njihovoj budu\u0107oj smrti, popeti se stepenicama do plavih stolova i plave ograde okrenute ka plavom moru, konobar prilazi sa srebrnim diskom na ruci, guta l <\/em>u izvolite<\/em> i spu\u0161ta kafu i vodu na sto, gledamo se na trenutak pa izgovaram hvala<\/em>, zvuk u njegovoj glavi ponovo se ujedna\u010dava, to\u010dki\u0107i se opet okre\u0107u, izgovara molim <\/em>od slova do slova, jasno i \u010ditavo, \u010detvorotaktni motor svijeta nastavlja da bruji i brek\u0107e kao \u0161to je brektao do zati\u0161ja pred nepoznatim jezikom mutavih, \u010detvoro\u010detvrtinski takt pjesmuljka o moru nastavlja da kaplje po nama, kisjela voda lansira male, providne vatromete nad rubom \u010da\u0161e, \u017ee\u0111 polako nalazi smisao i mi sa njom uranjamo u olak\u0161anje minerala i razmi\u0161ljamo o doru\u010dku, o rejverima pokopanim u pijesku koji smo ostavili za nama, o otrovima koktela koje jo\u0161 nismo istisnuli iz nas i otpustili ka plavoj, mediteranskoj govnovodici, ali prije toga \u0107emo pojesti spr\u017eena jaja, nafilovati krvne sudove svje\u017eim holesterolom prije nego \u0161to se spustimo na stijene da okitimo lobanje i ramena oreolom sun\u010danice, bio joj je potreban prvi espresso, voda, hrana i jo\u0161 jedan espresso za prve rije\u010di u danu, moram do toaleta<\/em> zna\u010dilo je da \u0107e polako ustati, namjestiti ga\u0107ice koje su se uvukle izme\u0111u dvije polulopte dupeta, oti\u0107i sporim korakom lijevo od \u0161anka i u mirisu asepsola mirno srati, mrzi moje misli o njenim govnima ali to me ne zaustavlja, \u017eeli da prestanem da serem i prihvatim mediteransku pjesmu kao \u010distu i svoju, ne uspijevam joj objasniti da spodobe stasale na spr\u017eenoj poljani, na tri rijeke razapete izme\u0111u planin\u010dina i mora ne mogu biti ni\u0161ta do to \u0161to jesu, spodobe iz zale\u0111a, da nas more nikad ne\u0107e prihvatiti jer ga se pla\u0161imo, za nas je suva, pustinjskim ljetima izujedana zemlja, hladna i brza rijeka, prilago\u0111enost plu\u0107a na disanje pokvarenog vazduha, plu\u0107a naviknuta na gutanje blatnjave smje\u0161e pra\u0161ine, smoga i spr\u017eene trave, pokazali bismo se posebno dobro u du\u0161egupki, ali ne mo\u017eemo izranjati je\u017eeve, skakati na glavu bez straha, to je protiv prirode zale\u0111a, iako ona \u017eeli vi\u0161e, \u017eeli na\u0107i u nama ono \u010dega nema, tra\u017eimo zajedno, ponekad zajedno seremo i to je ljubavna pjesma par excellence, vra\u0107a se iz toaleta sporo, presvukla sam se, mo\u017eemo dolje<\/em>, otjerala je moju misao o na\u0161im govnima i vratila nas na terasu Albatrosa, spremne da se spustimo niz kozju stazu do samo za nas morem nazubljene stijene i tu plivamo goli, operemo se od proteklih no\u0107i i tu\u0111ih smrti, kako je pater familias umro mo\u017ee se ispri\u010dati iz mora, dok je njeno solju isprano dupe napadnuto ra\u010di\u0107ima na obali, a moje potopljeno dva metra pod vodom, dostupno ribama i meduzama, umro je, naravno, sa cigaretom u ruci i to je sve \u0161to mu je bilo va\u017eno, za njim \u0107e ostati pri\u010de o ocu koji je pu\u0161io na motoru, biciklu, u bolnici, osta\u0107e nepopu\u0161ena polja duvana i \u017eena koja \u0107e ga \u017ealiti, dva sina koja \u0107e ga se sje\u0107ati i ni\u0161ta vi\u0161e, proletersko dijete na svijet do\u0161lo i sa svijeta oti\u0161lo golo kao pu\u0161ka koja je njegovim roditeljima izborila pristojan \u017eivot srednje klase, stan, kola, redovne ljetnje i zimske odmore, propu\u0161tenu mogu\u0107nost besplatnog obrazovanja i iskori\u0161tene izlete do samih rubova zemlje, ponekad i preko ruba, povratak ku\u0107i sa novom modom i boljim duvanom, dovoljno za \u010ditav \u017eivot u provinciji i ru\u0161enje onoga \u0161to je od sje\u0107anja na takav \u017eivot ostalo, proletersko dijete golo kao pu\u0161ka koju je uspjelo da izbjegne kad je do\u0161ao red na njegov rat, kad su se rubovi zemlje kojom je kao mlad putovao po\u010deli gu\u017evati, su\u017eavati, da bi na kraju ostali jedva ne\u0161to ve\u0107i od groba u koji su ga spustili me\u0111u poznate kosti, tu bi se pri\u010da o smrti pater familijasa mogla zavr\u0161iti i zavr\u0161ava se, jer je la\u017ena, pater familias je \u017eiv i sre\u0107an se igra sa prvim i jedinim unukom, sinom njegovog prvog sina, mog brata koji \u017eivi daleko od toplog mora i zale\u0111a, pater familias \u010de\u0161lja duvan i dje\u010daku govori psovke koje jo\u0161 ne razumije, hvata ga za tek i\u017ed\u017eikljalu \u0107unu, to je jedina slika koja je ostala u glavi nakon dva popodneva u punoj roditeljskoj ku\u0107i, ali strah od smrti ostao je kao debeli mrak, nikakav pater familias, klasi\u010dan mu\u017ejak u \u017eilavom sistemu latentnog matrijarhata, na svijet donesen da raspe sjeme i poku\u0161a pritom da se ne oznoji previ\u0161e, \u0161to bi mu skoro i po\u0161lo za \u0107elavom glavom da ga prva decenija novog milenijuma nije zatekla nespremnog, na polovini \u017eivotnog puta, u punoj snazi, odlu\u010dna da mu oduzme sve za \u0161ta je mislio da \u0107e mu po pravu pripadati do kraja jedinog \u017eivota u koji je vjerovao, dekada koja je \u0107elavu glavu premazala bojama hipertenzije, zastavom pod kojom se sa rukom na su\u017eenim krvnim sudovima pjeva \u017euti \u017eutuju crveni putuju<\/em>, pod zastavom uvijek na pola koplja u duhu babine revolucije i prezira smrti, ruka hipertenzije na \u010delo je ucrtala crveni grb-upitnik na koji niko nema odgovor, ali upitnik na koji, makar spolja, crveni otac, sad ve\u0107 crveni \u0111ed, ne obra\u0107a pa\u017enju, dva dana roditeljskog doma, dva dana mirisa jagoda i jagnjetine u sosu od meda dovoljno je da se nakon tre\u0107eg doru\u010dka pokupe klju\u010devi i krene iz zale\u0111a ka vodi, toplom moru, zapi\u0161anom suncem koje svakog ljeta sve du\u017ee pi\u0161a, ali ona ipak sjedi na o\u0161troj stijeni i pr\u017ei se albino-gu\u0161teru sli\u010dna, ve\u0107 izranjavana sun\u010devim pjegama \u010deka nove kiklade mlade\u017ea da mirno izrone, \u010dipka ostataka zdrave ko\u017ee ponu\u0111ena nebeskom zubu da je sa\u017eva\u0107e i ispljune u makiju, me\u0111u svlakove zmija, \u017eeljna tena primorske djevoj\u010dice suncu nudi neotporni, kontinentalni svlak serviran na pladnju stijenja, sa salatom od ra\u010di\u0107a i morskih raj\u010dica, usoljena i premazana uljem, meso spremno da se raspadne mlado i meko, pliva\u010da oko nas nema, stazom iznad ponekad se prevu\u010de tijelo, mu\u0161karac uvijek upornog pogleda, oko nas u borovoj \u0161umi hijene gule kur\u010deve i \u010dekaju da ona ustane i poka\u017ee reljef hridine na mesu, polako preska\u010dem pu\u017eeve ka komadu hlada, \u017euti \u017eutuju crveni putuju<\/em>, tek sa obale mo\u017ee se o majci, \u017euta mater familias, tajna \u017eelja svih nas da ona \u017eutuje du\u017ee jer \u017eivot za sjeme na svijet donijetog crvenog oca nije osposobljen za bliske smrti, majka-matematika, majka sve\u0161tenica boga Venea, avgustovskog bo\u017eanstva pred kojim znojave \u017ertve pola\u017eu mlade mozgove, majka svih mjeseci u godini i svih godina u \u017eivotu jedne porodice, tranzicione generacije socijalisti\u010dke srednje klase, porodice koja samo uz pomo\u0107 matematike-majke uspijeva biti dostojanstvena olupina, nikad dokazana teorema sirotinje, majka svih na\u0161ih ro\u0111endana i majskih pucanja cvjetova lipe malih i \u017eutih kao lica Liliputanaca, majka vi\u0111eno lice boga, bol je bog majke-matice, bolom pu\u017eeve ku\u0107ice smrskane pod stopalom rekao sam vidi\u0161 li ih kad pro\u0111u gore ljigavi kao oguljen mango<\/em>, rekla je dabogda im zmija u\u0161ara pojela kite i pljunula ih u o\u010di, da zauvijek oslijepe i da im vje\u010dno sunce boga Prostatitisa \u017eari kroz rupu iz koje pi\u0161aju sebi niz noge<\/em>, nastavila je da \u017eva\u0107e sme\u017euranu ko\u017eu zubima oguljenu sa prstiju, njena je ljubav prema svijetu magnet, jedini razlog za\u0161to i dalje \u017eelim biti tu, otvarati roze pupoljak pi\u010dke-ljubavi, voli\u0161 li sunce<\/em>, rekla je Sunce volim jedino, Sunce Sunce Sunce, ono nas grije i \u017eivot daje pu\u017eu i vitkoj ribi, gro\u017e\u0111u, kajsiji, breskvama, melanome bera\u010dima, boju travi i bubama, mo\u017edane udare trombofili\u010darima, puni plu\u0107a pustinji, mrvi nas kao \u017ervanj, o\u0161tri kljun bjeloglavog supa, grije Cres dok sup prelije\u0107e svijet, dok jede i jebe prije nego \u0161to se vrati i zaoto\u010di zauvijek, stari supovi vole se nad Cresom dok ne umru, dok ih ne zapljusne prejak talas i Sunce vi\u0161e nikad ne osu\u0161i a drugi supovi pojedu, velika nebeska su\u0161ilica, volim je i dajem joj tanku ko\u017eu, <\/em>bljesnula je niskom zuba od koje meduze pod vodom oslijepe, hobotnice ispuste mastilo, ribe izgube ro\u0111ena jata, njen je osmjeh jedina sre\u0107a koju je lako gledati, bez osmjeha njeno je lice lijepo, s osmjehom jedino \u017eivi, kratko i samo kad dobija ono \u0161to \u017eeli, osu\u0161i\u0107emo se i isploviti <\/em>izgovorila je sun\u010danu re\u010denicu i legla na ra\u017eanj stijenja, legao sam i ja i \u00a0slu\u0161ali smo kako \u0107irikavci zelenom zrikom usisavaju Sunce (…)<\/p>\n

 <\/p>\n

Interview mit den \u00dcbersetzerInnen zum Text.<\/a><\/p>\n

Sampas is on the shortlist of the 2022 NIN Award.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

poema puta   Tamo, gdje vazduh mijenja boju stvari \u2014 Huan Rulfo, Pedro P\u00e1ramo   Ada Bojana je veliki pijesak uz veliku vodu i kad zami\u0161ljam nju ne vidim nju, vidim vla\u017ean, mo\u010dvarni vazduh koji mo\u017ee biti bilo gdje, zbog toga je Ada voda i njeni su komarci moji i njeni i sva\u010diji, idemo rastinjem […]<\/p>\n","protected":false},"featured_media":15878,"template":"","categories":[10,41],"class_list":["post-15892","stsp_text","type-stsp_text","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","category-prosa","category-texthelden"],"yoast_head":"\nSampas - stadtsprachen<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/text\/sampas\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"de_DE\" \/>\n<meta property=\"og:locale:alternate\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Sampas - stadtsprachen\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"poema puta   Tamo, gdje vazduh mijenja boju stvari \u2014 Huan Rulfo, Pedro P\u00e1ramo   Ada Bojana je veliki pijesak uz veliku vodu i kad zami\u0161ljam nju ne vidim nju, vidim vla\u017ean, mo\u010dvarni vazduh koji mo\u017ee biti bilo gdje, zbog toga je Ada voda i njeni su komarci moji i njeni i sva\u010diji, idemo rastinjem […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/text\/sampas\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"stadtsprachen\" \/>\n<meta property=\"article:publisher\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/Stadtsprachen\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2022-01-13T12:28:27+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/stadtsprachen.de\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/textheldengrafik_grey-e1619013631881.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"1232\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"917\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:site\" content=\"@stadtsprachen\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Gesch\u00e4tzte Lesezeit\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"11\u00a0Minuten\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/de\\\/text\\\/sampas\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/de\\\/text\\\/sampas\\\/\",\"name\":\"Sampas - stadtsprachen\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/de\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/de\\\/text\\\/sampas\\\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/de\\\/text\\\/sampas\\\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/04\\\/textheldengrafik_grey-e1619013631881.jpg\",\"datePublished\":\"2021-04-28T07:00:42+00:00\",\"dateModified\":\"2022-01-13T12:28:27+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/de\\\/text\\\/sampas\\\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"de-DE\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/de\\\/text\\\/sampas\\\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"de-DE\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/de\\\/text\\\/sampas\\\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/04\\\/textheldengrafik_grey-e1619013631881.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/04\\\/textheldengrafik_grey-e1619013631881.jpg\",\"width\":1232,\"height\":917},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/de\\\/text\\\/sampas\\\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Startseite\",\"item\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/de\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Texts\",\"item\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/en\\\/text\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":3,\"name\":\"Sampas\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/de\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/de\\\/\",\"name\":\"stadtsprachen\",\"description\":\"\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/de\\\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/de\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"de-DE\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/de\\\/#organization\",\"name\":\"stadtsprachen\",\"url\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/de\\\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"de-DE\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/de\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/02\\\/cropped-logo_stadtsprachen_taubenblau.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/02\\\/cropped-logo_stadtsprachen_taubenblau.png\",\"width\":512,\"height\":512,\"caption\":\"stadtsprachen\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/stadtsprachen.de\\\/de\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\"},\"sameAs\":[\"https:\\\/\\\/www.facebook.com\\\/Stadtsprachen\",\"https:\\\/\\\/x.com\\\/stadtsprachen\",\"https:\\\/\\\/www.instagram.com\\\/berlinerliterarischeaktion\\\/\",\"https:\\\/\\\/mastodon.social\\\/@BerlinerLiterarischeAktion\"]}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Sampas - stadtsprachen","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/text\/sampas\/","og_locale":"de_DE","og_type":"article","og_title":"Sampas - stadtsprachen","og_description":"poema puta   Tamo, gdje vazduh mijenja boju stvari \u2014 Huan Rulfo, Pedro P\u00e1ramo   Ada Bojana je veliki pijesak uz veliku vodu i kad zami\u0161ljam nju ne vidim nju, vidim vla\u017ean, mo\u010dvarni vazduh koji mo\u017ee biti bilo gdje, zbog toga je Ada voda i njeni su komarci moji i njeni i sva\u010diji, idemo rastinjem […]","og_url":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/text\/sampas\/","og_site_name":"stadtsprachen","article_publisher":"https:\/\/www.facebook.com\/Stadtsprachen","article_modified_time":"2022-01-13T12:28:27+00:00","og_image":[{"width":1232,"height":917,"url":"https:\/\/stadtsprachen.de\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/textheldengrafik_grey-e1619013631881.jpg","type":"image\/jpeg"}],"twitter_card":"summary_large_image","twitter_site":"@stadtsprachen","twitter_misc":{"Gesch\u00e4tzte Lesezeit":"11\u00a0Minuten"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/text\/sampas\/","url":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/text\/sampas\/","name":"Sampas - stadtsprachen","isPartOf":{"@id":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/text\/sampas\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/text\/sampas\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/stadtsprachen.de\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/textheldengrafik_grey-e1619013631881.jpg","datePublished":"2021-04-28T07:00:42+00:00","dateModified":"2022-01-13T12:28:27+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/text\/sampas\/#breadcrumb"},"inLanguage":"de-DE","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/text\/sampas\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"de-DE","@id":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/text\/sampas\/#primaryimage","url":"https:\/\/stadtsprachen.de\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/textheldengrafik_grey-e1619013631881.jpg","contentUrl":"https:\/\/stadtsprachen.de\/wp-content\/uploads\/2021\/04\/textheldengrafik_grey-e1619013631881.jpg","width":1232,"height":917},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/text\/sampas\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Startseite","item":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Texts","item":"https:\/\/stadtsprachen.de\/en\/text\/"},{"@type":"ListItem","position":3,"name":"Sampas"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/#website","url":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/","name":"stadtsprachen","description":"","publisher":{"@id":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"de-DE"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/#organization","name":"stadtsprachen","url":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"de-DE","@id":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/stadtsprachen.de\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/cropped-logo_stadtsprachen_taubenblau.png","contentUrl":"https:\/\/stadtsprachen.de\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/cropped-logo_stadtsprachen_taubenblau.png","width":512,"height":512,"caption":"stadtsprachen"},"image":{"@id":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/#\/schema\/logo\/image\/"},"sameAs":["https:\/\/www.facebook.com\/Stadtsprachen","https:\/\/x.com\/stadtsprachen","https:\/\/www.instagram.com\/berlinerliterarischeaktion\/","https:\/\/mastodon.social\/@BerlinerLiterarischeAktion"]}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/wp-json\/wp\/v2\/stsp_text\/15892","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/wp-json\/wp\/v2\/stsp_text"}],"about":[{"href":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/wp-json\/wp\/v2\/types\/stsp_text"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/wp-json\/wp\/v2\/stsp_text\/15892\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":17513,"href":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/wp-json\/wp\/v2\/stsp_text\/15892\/revisions\/17513"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/wp-json\/wp\/v2\/media\/15878"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=15892"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/stadtsprachen.de\/de\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=15892"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}