(reporta\u017eni spjev)<\/p>\n
<\/p>\n
za Mariannu Jaworsku<\/p>\n
<\/p>\n
I<\/p>\n
<\/p>\n
Do\u0111i u Berlin<\/p>\n
Mo\u017eemo se zauvijek izgubiti u \u0161oping molovima<\/p>\n
I ne ostavljati trag hljebnih mrvica za sobom<\/p>\n
Oti\u0107i bez pozdrava, ostaviti ovaj svijet onima koji ga \u017eele uni\u0161titi i koji \u0107e ga uni\u0161titi<\/p>\n
Ali mi \u0107emo tad biti daleko<\/p>\n
Izgubljeni u U-Bahnu, na onoj stanici koja je poplo\u010dana mramorom iz Hitlerove Rajhskancelarije (tako kru\u017ee pri\u010de), u Mohrenstra\u00dfe, tamo ima tajni prolaz<\/p>\n
Do\u0111i u Berlin<\/p>\n
Odve\u0161\u0107u te u Alexu, uvesti te u Pandoru, gdje \u0107emo iz zasljepljuju\u0107e kutijice pustiti skandinavske srebrene leptire, koji \u0107e sletjeti na tvoje u\u0161i<\/p>\n
Ili mo\u017eemo do Christa, u svakoj nau\u0161nici ti \u0107e\u0161 \u010duti kako te\u010de nebeska rijeka Jordan<\/p>\n
Krsti\u0107u te nekim prstenom, satom s kvarcnim mehanizmom<\/p>\n
Proklet je svijet u kojem prave satove s kvarcnim mehanizmima<\/p>\n
Kakva je to samo uvreda za mehani\u010dke satove<\/p>\n
Tek tako da kazaljke skaku\u0107u, to je zaista sramota<\/p>\n
Ja da sam mehani\u010dki satni mehanizam, ja bih eksplodirao od bijesa<\/p>\n
Mo\u017eda bi i to bilo progla\u0161eno terorizmom ako bih imao pogre\u0161no ime i prezime<\/p>\n
Tamnu boju broj\u010danika, gravure koje bi bile sumnjive, vuku na Istok, na prljavi Istok, gdje ljudi samo le\u017ee po ulicama i broje svoje prosja\u010dke dane, rezignirani, mire\u0107i se sa svojom sudbinom; pra\u0161ina i novi pepeo drevnih gradova, death from above<\/i><\/p>\n
Do\u0111i u Berlin<\/p>\n
Ja sam sam, i dosadno mi je, Fire Girl Say You Will<\/p>\n
Odve\u0161\u0107u te u Potsdamer Platz Arkaden, mo\u017eemo jesti bjelosvjetski junk, sigurno \u0107u te odvesti na Alexanderplatz, tamo sam pojeo usrani Fish & Chips u strahu hodaju\u0107i da ne nagazim neke \u010dudne ptice, koje se nimalo ne boje ljudi<\/p>\n
Samo sam jednom vidio takvu pticu, u Londonu, u Camden Townu, kad je ta ista ptica pjevala tako lijepo zanemaruju\u0107i ekstati\u010dne rijeke ljudi, koji su bazali Camdenom, jer nestvarni grade<\/i> i te stvari<\/p>\n
Odakle su do\u0161le te ptice, pita\u0107u nekoga, mora ih neko znati, vidim da su se svi ve\u0107 navikli na njih, ali ja nisam pticofil, iz druge sam galaksije gdje umjesto perja riblja krlju\u0161t se cijeni<\/p>\n
Ka\u017eu da je to starling<\/i>, evropski \u010dvorak \u2013 kod nas se \u010dvorci druk\u010dije glasaju (nemjerodavan sam svakako) i ne hodaju gradskim ulicama, uglavnom zbog ljudi<\/p>\n
Svaki dan idem na Alexanderplatz, ne znam za\u0161to, noge me same nose niz Leipziger Stra\u00dfe, pored Bugarskog kulturnog centra, pored propalog hotela boksera Kubrata Puleva, \u010dija fotografija izudaranog lica krasi vanjski zid njegovog hotela<\/p>\n
Ima tu i pansion Varna, u uskoj zgradi poput \u010diode stisli se prozori<\/p>\n
Kako je samo na momente ra\u0161timana ta ulica, jesenje bu\u0111ava i memljiva, pa onda Mall of Berlin<\/p>\n
Les Fleurs du Mal<\/i>, Berlin ich liebe dich.<\/p>\n
Do\u0111i u Berlin<\/p>\n
I am bored, boring<\/i> je u modi<\/p>\n
Odve\u0161\u0107u te u utvarne \u0161oping molove, u lidlove<\/i> za ultra-siroma\u0161ne<\/p>\n
Ich bin ein Berliner<\/p>\n
\u017divo je na Alexanderplatzu, tu sam samo turista, zagledam u izloge kao u duboke, tamne rijeke koje nevidljive nekuda teku<\/p>\n
Ah, da, to je Spree, voljeni Spree (ina\u010de \u017eenskog roda), mrtav, usnuo, pa uskrsnuo u izlogu Tchibo kafeterije i sva\u0161tarske prodavnice, ko je uop\u0161te vidio da se ko\u0161ulje i kafa za ponijeti prodaju zajedno<\/p>\n
Ah, da, pa vidio sam Spree tamo kod Spittelmarkta, tamo gdje je Fischerinsel, stao sam na Getraudenbr\u00fccke, nalaktio se na kamenu ogradu mosta prema Berliner Domu, gledao u vodu, u taj tamni braon jecaj kojim se Spree izlijevao iz nekog ispusta, kao iz dlana, vidio sam, samo za tren, vatru kako mi namiguje i ka\u017ee: nemoj nikom re\u0107i, ali ja sam tu, samo \u010dekam da me prizovu<\/p>\n
Onda sam prstima pipao rupe od gelera i metaka iz Drugog svjetskog rata, taj rat koji se ne\u0107e nikad zavr\u0161iti<\/p>\n
Poku\u0161avao sam odgonetnuti boju vode koju volim, ali je ne znam objasniti<\/p>\n
Za\u0161to je Spree tako taman, da li su sve njema\u010dke rijeke tako mra\u010dne<\/p>\n
Do\u0111i u Berlin<\/p>\n
\u010ceka\u0107u te, bilo gdje i bilo kada, ja sam tu, maskiran u turistu, imam i fotoaparat, znam dobro da \u0107utim i da vrijedno hodam, po cijele dane gledam luksuzne satove u Friedrihstra\u00dfe, tamo kod Wempea i Bucherera, gdje god ima satova, ne moraju ni biti luksuzni, mogu gledati \u010dak i kvarcne, bitno je da su satovi, a oni nisu isti kao ljudi, samo da ne budem sumnjiv prodava\u010dima iza blindiranog stakla, uvijek tra\u017eim ono\u00a0 nemogu\u0107e, svoj Gral sat<\/p>\n
Do\u0111i u Berlin da pijemo Balzac Coffee na Potsdamer Platzu, tamo gdje se izranja iz U-Bahna, a mo\u017eemo piti i Einstein Kaffee u Friedrihstra\u00dfe, Baristu sa naslaganim kutijama kafe uz visoke zidove kao da je prodavnica biblioteka, ali nije<\/p>\n
Pokaza\u0107u ti ostatke Berlinskog zida, u parku, malo prije Mall of Berlin, sazvije\u017e\u0111\u00e2 od \u017evaka\u0107ih guma, koje turisti lijepe na ostatke zida<\/p>\n
I dugi niz ru\u017enih, socijalisti\u010dkih, zapu\u0161tenih zgrada, koje mi bude toplinu oko srca, Berlin je tako konzerviran ponegdje, vremeplov kojem se rado prepu\u0161tam.<\/p>\n
Do\u0111i u Berlin<\/p>\n
Da gledamo mlije\u010dnobijele Njemice, krhke, prozra\u010dne, tanke kao Fernsehturm, ili Rundfunk toranj kod ZOB-a, tamo gdje sam \u010dekao autobus za Wroc\u0142aw kada sam jo\u0161 vjerovao da ljepota poljskih \u017eena mo\u017ee spasiti moj svijet, kao da je uop\u0161te potrebno ikakvo spa\u0161avanje, potonimo zajedno do dna, dole je mulj, zlato probu\u0161enih brodova i dole su najve\u0107e ribe, a ja sam ribar u du\u0161i, mada, volio bih biti ribar du\u0161a kao Isus u multipolarnom svijetu svetog proizvoda i svete kupovine<\/p>\n
Berlin ich liebe dich.<\/p>\n
Do\u0111i u Berlin da zajedno pobjegnemo na Istok sa onim \u010dudnim pticama \u0161to tako divno pjevaju sred konzumeristi\u010dkog mete\u017ea, buke i bijesa doba kojem ni ime jo\u0161 ne znamo; mora li svaki pakao imati svoje svrsishodno obja\u0161njenje<\/p>\n
Neke seobe moraju krenuti prema Istoku<\/p>\n
Vrijeme je da barem mi krenemo u Obe\u0107anu zemlju, koja to vi\u0161e nije<\/p>\n
Oh, Berlin, tako imam te rad.<\/p>\n
Do\u0111i, slobodno do\u0111i u Berlin, on je sad Obe\u0107ana zemlja<\/p>\n
Tu sam, prou\u010davam mapu \u0161ina kojima lete vagoni \u00dcBerlina<\/p>\n
Na Alexanderplatzu pjeva neki lik sa crvenim solufima, Comfortably Numb, mada se meni za \u010das u\u010dinilo da je to Wish You Were Here, kr\u010dkaju se stihovi pod berlinskim nebom, Berlinci ka\u017eu da je nebo nad ovim gradom br\u017ee nego nebo nad drugim gradovima, svjedo\u010dim da jeste, tamo gdje lete oblaci prema beskrajnim ravnicama Poljske, gdje sam pregazio Nysu s njema\u010dke strane sjede\u0107i u Polskibus autobusu, jo\u0161 niko nije napisao pjesmu Njema\u010dka ulazi u Poljsku<\/p>\n
Berlin, du bist so wunderbar, s naglaskom na ovo r, jedno dugo osciliraju\u0107e r kao kod ljudi s govornom manom, kotrljaju\u0107e r kao tenkovska gusjenica<\/p>\n
Ne znam da li bijeli ljudi u drvenim barakama berlinskih predgra\u0111a sanjaju nove blitzkriegove, da li \u0107e ruske ideje prona\u0107i \u010dvrsto upori\u0161te u mr\u017enji spram Evrope, Berlin \u0107e svakako biti grad-republika<\/p>\n
Do\u0111i da jedemo rostbratwurst za euro i sedamdeset centi na ulici kod Grillrunnera, \u0161to je na sebe upregao ro\u0161tilj i hoda s njim ko mati s bebom u kengurskom tobolcu<\/p>\n
Do\u0111i, pokaza\u0107u ti Kreuzberg, Treptower park, vozi\u0107emo se Spreeom zajedno sa d\u017eunkama koje prenose drvo i ugalj negdje put crvenih slojeva neba, da pokrenu parnu ma\u0161inu, zvjezdani dinamo no\u0107i, da zapale oktobarsku revolucije neba i Zemlje, da jednom zauvijek pobijedimo fa\u0161izam<\/p>\n
Do\u0111i, na Wannsee, na njegovoj povr\u0161ini ple\u0161u gole Valkire, kad je vjetrovito onda jedrilice razvijaju bijela jedra i plove kao na razglednici<\/p>\n
Nekad me u S-Bahnu zna\u010dajno pogleda neka lokalna Valkira, plave kovrd\u017eave kose, rasko\u0161nih sisa, butin\u00e2 kojima nije bilo premca u cijeloj kompoziciji vagona<\/p>\n
Tad znam da sam \u017eiv, itekako sam \u017eiv, znam i kad pla\u010dem od snage, pun \u017eivota i usamljenosti, znam da me jedino Spree mo\u017ee razumjeti, on te\u010de sam po sebi, ne brine se za druge rije\u010dne tokove<\/p>\n
Do\u0111i u Berlin, jedino me ti mo\u017ee\u0161 spasiti kako sada stvari stoje<\/p>\n
Dok jurim kroz Grunewald, kroz zaista zelene \u0161ume koje me pune kisikom, odakle su sto\u010dnim vagonima prebacivali Jevreje u dim<\/p>\n
Da li si znala da je u samom Berlinu tokom Drugog svjetskog rata bilo oko tri stotine manjih zatvora i koncentracionih logora, sada pak druga\u010dija je pri\u010da<\/p>\n
Do\u0111i u Berlin i prekini ovu usamljenost koju godinama vu\u010dem na svojim le\u0111ima, premda nisam ni\u0161ta i nikome kriv.<\/p>\n
<\/p>\n
U povjerenju<\/p>\n
Berlin sino\u0107 nije bio sav svoj<\/p>\n
Posvuda prosjaci, besku\u0107nici, u svakom vagonu je po jedan<\/p>\n
Znaju tekst svoje pri\u010de naizust, fino izdeklamuju i onda zalaze me\u0111u putnike sa kartonskom \u010da\u0161om po sitan novac<\/p>\n
Cioran ka\u017ee kako je jednom upoznao nekog Nijemca koji se tek bio vratio iz Indije, pri\u010dao mu Nijemac kako se dru\u017eio s besprizornim, kako je prosio po pra\u0161njavim ulicama slonovske zemlje, nakon susreta Cioran zaklju\u010duje kako je taj Nijemac zvu\u010dao kao da je upravo zavr\u0161io kurs za prosja\u010denje<\/p>\n
Ne znam za berlinske besku\u0107nike, neki samo le\u017ee kao uli\u010dne Bude, puni piva i nikotina, bujaju no\u0107u kao pupoljci fantasti\u010dnih bi\u0107a koja se spremaju pokoriti Alexanderplatz, za po\u010detak<\/p>\n
Nemojte mi govoriti: to su bijedni Poljaci, jer ja volim poljske pjesnike zara\u017eene smr\u0107u<\/p>\n
Berlin sino\u0107 nije bio sav svoj<\/p>\n
I jedna mlada trudnica je prosila, nosila je kratku majicu ispod koje se nazirala humka za budu\u0107e ljudsko bi\u0107e, imala je natekle, lijepe usne, i namje\u0161tala je izraz lica spremaju\u0107i se da za\u0111e me\u0111u putnike S-Bahna, nije joj bilo nimalo lako, ukratko, bilo mi je \u017eao<\/p>\n
Ali ja sam jedan Berlinac svakako, mora\u0107u oti\u0107i u neku otmjenu ulicu, zbaciti te\u017einu crno-bijelog shvatanja svijeta, i zaplakati pred nekim sjajnim izlogom koji \u0107e me spustiti na pravu mjeru dobrodu\u0161nog siromaha vizionara, tako \u0107u do\u017eivjeti katarzu, pa mogu opet me\u0111u ljudsko crnilo i sivilo<\/p>\n
Vidi\u0161, zadr\u017eao sam svoj ljudski stid<\/p>\n
Berlin sino\u0107 nije bio sav svoj, ali nemoj to nikom re\u0107i.<\/p>\n
<\/p>\n
Kreuzberg je bio tamo gdje sam ga ostavio prije dosta godina<\/p>\n
Vagoni metroa kiselo miri\u0161u na alkohol, putnici nose le\u017eernu odje\u0107u<\/p>\n
Mokra\u0107a i povra\u0107otina mi \u017eele dobrodo\u0161licu u ovom obrnutom Mitteu<\/p>\n
Berlinu izvrnutom kao rukavica iz koje gmi\u017eu bakcili i bi\u0107a krhka poput anemona<\/p>\n
Pojeo falafel u Bagdad Bistrou na Schlesische Stra\u00dfe, oti\u0161ao do Cuvrystra\u00dfe<\/p>\n
Nalaktio se na ogradu i odao po\u010dast Oberbaumbr\u00fcckeu, posmatrao Spree<\/p>\n
Jedan bitnik na metro stanici Kottbusser Tora je brijao nos plasti\u010dnim brija\u010dem<\/p>\n
Putovao sam kroz no\u0107 tu\u0111ih \u017eivota, U-Bahn me sigurnom rukom vodio ku\u0107i<\/p>\n
Dobar je Kreuzberg, ali sam ostario za prizore urnebesne samo\u0107e i izgleda zaba\u010denih svemirskih postaja iz niskobud\u017eetnih sci-fi filmova<\/p>\n
Dobar je njegov spleen, ali me umara grogiranost boksera koji unato\u010d nokautu stoji na nogama, i jo\u0161 od toga napravi unosnu vje\u0161tinu, ne volim hipstere koji su nogavice ugurali u bijele \u010darape; nepristojno je od kontrolisanog raspadanja praviti brand za ameri\u010dke turiste<\/p>\n
Kad izronim iz S-Bahn stanice na Wannseeu do\u010deka me fijuk vjetra, li\u0161\u0107e, sjenke ljuljaju\u0107eg drve\u0107a, polutama<\/p>\n
Blizina velikog, tamnog jezera me smiruje<\/p>\n
Preru\u0161im se u Isusa u crnom ki\u0161nom mantilu Menego, koji su u be\u017e boji proslavili Peter Falk i Humphrey Bogart<\/p>\n
No\u0107 je bez zvijezda, hodam po vodi prema Kladowu.<\/p>\n
<\/p>\n
Ja sam bila na drugoj strani i vratila sam se<\/p>\n
Mislim, bila sam me\u0111u mrtvima na Postdamer Platzu kao Bowie<\/p>\n
Vidi\u0161, ovo je moj o\u017eiljak, i pokazala si mi o\u017eiljak<\/p>\n
Onda sam ja morao pokazati svoje: jedan na ruci, drugi na nozi<\/p>\n
Znam da sam osjetio kako si istovremeno u dva svijeta dok smo \u0161etali avenijama Alexe, kao da si govorila iz budu\u0107nosti u kojoj smo svi ve\u0107 mrtvi, i iz sada\u0161njeg vremena gdje smo bili zaslijepljeni izlozima, ula\u0161tenim mramornim podom; u modernim mauzolejima gdje le\u017ee na\u0161e balzamovane \u017eelje, u svemu \u0161to kupimo le\u017ei jedan mali Lenjin<\/p>\n
Kakva visoka dostojanstvenost, pomislio sam za tebe, kakva gordost pred smr\u0107u, moje iskustvo je bilo smije\u0161no u pore\u0111enju s tvojim<\/p>\n
Zato smo poredili o\u017eiljke u zgu\u017evanom krevetu<\/p>\n
Vani su brodovi plovili jezerom i ispu\u0161tali svoje tu\u017ene sirene<\/p>\n
Ki\u0161a dobovala po limenim krovovima tornjeva na\u0161eg zamka<\/p>\n
Berlin je bio tu, nadohvat ruke, ali \u010darolija je nestala, jer sam mislio samo na tebe, na tvoj glas koji je dolazio s druge strane ogledala ispunjenog krvlju<\/p>\n
Ja sam sada spa\u0161en, svi moji strahovi su smije\u0161ni pred tvojom snagom<\/p>\n
Jer niko ne stoji tako uspravno kada gleda smrt u o\u010di svakodnevno, mo\u017eda smo u ratu nekad stajali tako, ali bilo je to davno, i \u010dovjek ne zna \u0161ta se zaista desilo a \u0161ta je memorija dopisala, uostalom, rat je odavno zavr\u0161io, puno je te\u017ee biti hrabar i uspravan u mirnom dobu<\/p>\n
Dok se ti osmjehuje\u0161 le\u017ee\u0107i na le\u0111ima, ja isto le\u017eim na le\u0111ima i krajnjom snagom volje trudim se zaustaviti suze, jer su suze bespotrebne<\/p>\n
Ordenje od soli i vode za hrabrost<\/p>\n
\u010cujem kako radi ma\u0161ina brodskog motora na redovnoj liniji prema susjednom gradi\u0107u<\/p>\n
Iz be\u017ei\u010dnog zvu\u010dnika dopire Unknown Pleasures<\/p>\n
Ovo jezero je veliko i obuhvata cijeli na\u0161 svijet<\/p>\n
U njemu smo nas dvoje jedini stanovnici<\/p>\n
Mi mo\u017eemo biti heroji du\u017ee od jednog dana.<\/p>\n
<\/p>\n
V<\/p>\n
<\/p>\n
Omiljena, ranjena crkva ulazila je u oblake; njena sakata kupola ta\u010dnije, dok sam \u017eurio na stanicu S-Bahna, tad sam napravio fotografiju s raskr\u0161\u0107a<\/p>\n
Crkva cara Wilhelma koja je danas memorijal,\u00a0 do nje, u novoizgra\u0111enoj crkvi plava su vitra\u017ena stakla, ti\u0161ina, hladno\u0107a, arkti\u010dki mir \u2013 oblikom je oktagon i njenim vitra\u017eima dominira plava boja po ugledu na lazurit katedrale u Chartresu; zidovi su joj u obliku p\u010delinjeg sa\u0107a koje se sastoji od 21. 292 inkrustacije, staklena ko\u0161nica u kojoj bi trebalo da se skuplja med nebesa<\/p>\n
Na ranjenoj crkvi je nekad stajao Wendersov an\u0111eo, sad stoji oblak od \u0161e\u0107erne vune<\/p>\n
Morao sam dalje, gonjen \u017eeljom da kupim CD Neila Younga u Dussmanu i kada sam ga kupio vani je sjedio harmonika\u0161, mogao je biti Ukrajinac ili Rus, i po\u010deo je svirati Libertango, majstorski prebiraju\u0107i po tipkama i razvla\u010de\u0107i mijeh svog instrumenta, tu sam stao, naslonio se na stub i u\u017eivao u trenutku<\/p>\n
U \u010dinjenici da ovdje kupujem muziku i slu\u0161am je kao da imam 18 godina<\/p>\n
Jednom sam izlazio iz S-Bahn stanice i kroz su\u017een prostor stepenica i betonske ograde gledao nebo nad ovim gradom, neke umjetni\u010dke reference zauvijek postanu filteri kroz koje neminovno posmatra\u0161 svijet; sada smo mi zadnji dinosaurusi koji \u017eivot gledaju kroz pop-kulturne reference i asocijacije<\/p>\n
Kako re\u010de jedna \u010ditateljka da mi je jedva \u010ditala knjigu, jer ju je mu\u010dilo to \u0161to se vidi da sam birao svaku rije\u010d koju koristim, i kako je svaka rije\u010d imala svoju auru, zna\u010denje, a ona je o\u010dekivala ne\u0161to drugo: kalambur obi\u010dnosti, proznu logoreju<\/p>\n
Rifovi Neila Younga i prate\u0107eg banda su otpuhali svaku zlovolju<\/p>\n
Taj sirovi vitalizam, odu\u0161evljenost \u017eivotom, u zvuku gitara<\/p>\n
To sam \u017eivio decenijama<\/p>\n
Ne\u0107u se toga odre\u0107i dok god di\u0161em a i nakon disanja.<\/p>\n
Oti\u0107u \u0107u do ranjene crkve kada bude padala jaka ki\u0161a i kada nebo bude mutno do bola, staja\u0107u tamo pod ki\u0161obranom, \u010deka\u0107u da me neka ruka teleportuje u visine do ta\u010dke smrzavanja<\/p>\n
Letje\u0107u avionski brzo, uspravno, sa otvorenim ki\u0161obranom<\/p>\n
\u010covjek raketa i gljiva<\/p>\n
Doletje\u0107u na pje\u0161\u010danu pla\u017eu<\/p>\n
Gdje vrijedi zakon stihova Neila Younga: Hate was just a legend\/And war was never known\u2026<\/p>\n
A vidio sam i parolu stop the war<\/i> u bojama ukrajinske zastave na fasadi zgrade kad \u0161eta\u0161 pje\u0161a\u010dkom zonom Charlottenburga, u nekoj ulici \u0161to se ulijeva u Wilmersdorfer Strasse<\/p>\n
Pacifizam koji se gradi na mrtvim ukrajinskim civilima<\/p>\n
Kao da naglo zaustavljen rat mo\u017ee vratiti mrtve i obnoviti sru\u0161ene gradove<\/p>\n
Kao da \u0107e demon krvi biti smiren diplomatskim zavr\u0161etkom rata<\/p>\n
Kao da rat nikad ne\u0107e do\u0107i do Charlottenburga<\/p>\n
Za \u0161ta ne bih stavio desnu ruku u vatru<\/p>\n
Tad \u0107e biti kasno za parole kojima se rat zaustavlja<\/p>\n
Ne\u0107e biti ni gasa ni tople vode, ni karata od 9 eura za mjese\u010dni prevoz<\/p>\n
Spreeom \u0107e ploviti naduti le\u0161evi koji su, koliko ju\u010de, mislili kako je mir dobar ba\u0161 kao dobar espresso u italijanskom restoranu i \u0161to su na tu\u0111e ratove gledali sa nezanimanjem<\/p>\n
Sva\u0161ta su le\u0161evi ju\u010de mislili \u0161to je danas ve\u0107 apsurdno, jer \u0161ta ima le\u0161 da misli dok apokalipsa traje, njegovo je da igra svoju ulogu raspadanja<\/p>\n
Rat je gibak i prelazi velike udaljenosti u tili \u010das<\/p>\n
Crn kao jaguar iz amazonske pra\u0161ume<\/p>\n
O\u010di su mu od molibdena, od \u010dvrstih legura gvo\u017e\u0111a<\/p>\n
Vidio sam tetova\u017eu na prsima vreme\u0161nog mu\u0161karca iz Napulja<\/p>\n
Pisalo je da sve prolazi, ta\u010dnost izreke se jasno uo\u010davala na licu i tijelu starog kupa\u010da, iza njega je stajalo plavo more, vje\u010dni Mediteran<\/p>\n
Tutto passa<\/i> nas ne\u0107e spasiti. Iz prostog razloga jer sekunda patnje rata traje kao decenija sjedila\u010dkog \u017eivota onih koji su rat osjetili jedino preko ekrana. Tijelo zahva\u0107eno ratom je kazaljka koja otkucava bol\u00a0 i jad.<\/p>\n
Ne mogu te vi\u0161e zvati u Berlin, jer nigdje sada nije sigurno.<\/p>\n
Sigurno je samo ono \u0161to se sakrilo u pro\u0161lost, sitne memorije su neuni\u0161tive<\/p>\n
Kafa na suncu \u2013 pogled na neuzburkano jezero, bezbjedno je samo u mislima za onog ko zna biti sam sa sobom<\/p>\n
Apokalipsu \u0107e pre\u017eivjeti \u0161takori i usamljenici.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
(reporta\u017eni spjev) za Mariannu Jaworsku I Do\u0111i u Berlin Mo\u017eemo se zauvijek izgubiti u \u0161oping molovima I ne ostavljati trag hljebnih mrvica za sobom Oti\u0107i bez pozdrava, ostaviti ovaj svijet onima koji ga \u017eele uni\u0161titi i koji \u0107e ga uni\u0161titi Ali mi \u0107emo tad biti daleko Izgubljeni u U-Bahnu, na onoj stanici […]<\/p>\n","protected":false},"featured_media":19856,"template":"","categories":[54,11],"class_list":["post-19971","stsp_text","type-stsp_text","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","category-issue-25","category-lyrik"],"yoast_head":"\n